Staza Epario

ZA REKREATIVCE I OBITELJI S DJECOM

DUŽ OBALU LOPARA

Staza Epario proteže se duž obalu Lopara i pogodna je za rekreativce i obitelji s djecom. Uz niz arheoloških lokaliteta koji ukazuju na intenzivno korištenje prostora u prošlosti, napose u prapovijesnim razdobljima i antici, na stazi ćete naići na geološke strukture koje oduzimaju dah promatrača. Upravo zbog geološkog značaja i iznimne raznolikosti SZ dio Lopara proglašen je značajnim krajobrazom. Predlažemo da za obilazak staze izdvojite malo više vremena i usput posjetite neku od pitoresknih uvala te se, u ljetnim mjesecima, osvježite u prekrasnom čistom moru.

O LOPARU

Materijalni ostaci poput kamenih rukotvorina, gradina (bedemima utvrđenih naselja na uzvisinama), nekropola (groblja), ruralnih vila te sporadični nalazi keramike, mozaika i novčića pružaju informacije o životu na području Lopara još u prapovijesnim razdobljima i u antičko doba. Iako o Loparu kroz srednji vijek nema mnogo podataka te pojedini istraživači smatraju da kao naselje nije postojao do 16. stoljeća, 1334. u općinskim spisima spominje se crkva s. Maria de Epario (sv. Marija Loparska) uz koju se veže jedna od najvećih vjerskih svečanosti na otoku – proslava Male Gospe. Kako u prošlosti, tako i danas, naselje je organizirano u zaseoke čiji je smještaj uvjetovan prirodno-geografski te najčešće nose nazive porodica koje ih nastanjuju. Kulturološki se Loparani dijele na tzv. Sajužane i Samorčane, a ta podjela očituje se u nizu narodnih običaja koji se, unatoč naglom razvoju koji je uslijedio kao posljedica turizma u 20. stoljeću, još uvijek brižno njeguju (vidljivo primjerice u rasporedu sjedenja u crkvi i samoj liturgiji, karnevalskim običajima). Navedena podjela povezana je sa smještajem crkve sv. Ivana Krstitelja koja 1715. g., nakon proglašenja Lopara drugom samostalnom župom na otoku, postaje župnom crkvom te se oko nje postupno počinje formirati centar mjesta.